moć zagrljaja

Ima tih zagrljaja koji liječe.
Koji traju kratko, ali se pamte dugo.
Koji svaki ispremiješani rasuti komadić duše
u trenu vrate na svoje mjesto.
I sve je točno onako kako treba biti.
I ti si točno tamo gdje trebaš biti.
I u tom trenutku ništa te ne boli.
I sretan si.

Zagrljaji koji smire prsni koš i otkucaje srca.
U kojima prodišeš.
U kojima te ničeg nije strah, toliko da te to plaši.
Zagrljaji koji su sklonište od nevera života.

Ima tih ruku u koje spustiš sebe sa svom svojom težinom.
Svim ožiljcima, teretima, radostima, suzama i osmijesima.
Ispričanim i neispričanim pričama.
I pomisliš tada da su te ruke kalupljene
točno po tvojim mjerama i za tebe.
Kao da su oduvijek i samo tebe čekale.

Ima taj jedan zagrljaj i imaju te jedne ruke
koje su ti se dok čitaš ovo pojavile u glavi
tako spontano i kristalno jasno…
E taj zagrljaj i te ruke,
ako nisi u životu negdje izgubio po putu, čuvaj.
Jer sve dok ih imaš sretan si čovjek.