Marina Vujčić: Sigurna kuća

Jeste li se ikada zapitali zašto žrtva obiteljskog nasilja jednostavno nije otišla?
Zašto se nije obratila nekome za pomoć?
Zašto nije ranije?
I slično tome…
Ja,iskreno, jesam.
Ova knjiga nam daje odgovore i pokazuje zašto stvari nisu tako jednostavne kako se ponekad čine. Pisana je u drugom licu, što joj daje neku dodatnu težinu i uvlači nas dublje u priču.

„Obično je žena žrtva, ali ona je žrtva ako je mrtva.“

Marina Vujčić: Sigurna kuća

Knjiga ulazi duboko u psihologiju odnosa između žrtve i nasilnika.
Govori o psihološkim obrascima nasilnika, utjecaju trauma iz djetinjstva na donošenje odluka u odrasloj dobi, utjecaju okoline, (ne)podršci obitelji i svim drugim faktorima koji oblikuju žrtvin put i donose odgovore na ona pitanja s početka.

„Čini se da te najviše volio kad si krvarila zbog njega.“

Marina Vujčić: Sigurna kuća

Ovo nije fikcija, ni blizu.
Ovo je istina koja se, nažalost, nalazi svuda oko nas. Svakodnevno.
Državne službe redovito zakazuju u obavljanju svog posla.
A žrtva u očima društva postaje žrtva tek onda kada je mrtva.
Ova priča je malo drugačija jer u ovom slučaju nije mrtva žrtva, već nasilnik.
Priča prati mladu ženu, Ladu Lončar, koja služi kaznu u ženskoj kaznionici nakon što je ubila svog muža.
Kroz njen tok misli polako otkrivamo tko je bio njen muž i kako je završila tu gdje je.

„Na to da ne sudjeluješ u onome vani nije ti se bilo teško naviknuti. To si imala i doma. Zatvor si već jako dobro uvježbala i prije ovog pravog.“

Marina Vujčić: Sigurna kuća

Knjiga nije lijepa, nije štivo za opuštanje.
Knjiga je ružna i surova stvarnost.
Ali neka vam to ne bude razlog da je ne uzmete u ruke i pročitate.
Važno je čitati ovakve stvari.
Važno je razumjeti kroz što žrtva prolazi, prije nego osudimo.
A skloni smo osuđivanju na prvu svi, itekako.
Važno je znati koliko podrška obitelji znači.
Koliko bi se stvari promijenilo kad ljudi ne bi zatvarali oči konstantno tamo gdje ne treba.
Koliko bi se stvari promijenilo kad bi službe odrađivale svoj posao kako treba.

 Važno je. Pročitajte. Na ovakve priče ne zatvarajte oči. Nikada.

„Živa žena ne može biti žrtva jer eno je – hoda, diše, nikakva krv joj se ne cijedi niz pleća, modrice su, ako ih je i bilo, sad nevidljive, ima sve udove, oba oka i uha, što je sijala, to neka i žanje, ima i gorih stvari od malo nasilja u obitelji.“

Marina Vujčić: Sigurna kuća

„Zoveš li policiju, reći će da oni ne rješavaju bračne svađe. Nisu ga zatekli na djelu, nije te tukao, samo te izbacio iz stana. Život ti nije ugrožen, samo dostojanstvo, a to nije problem snaga reda i mira.“

Marina Vujčić: Sigurna kuća

„Ne možeš svojoj djevojčici poslati Malu sirenu. Takve su ti priče čitali kad si bila mala i sad ti se čini da su ti njima odmalena ispirali mozak, usađivali krive obrasce ženskih sudbina koji će kasnije odrediti tvoju.“

Marina Vujčić: Sigurna kuća